Ponovno smo putovali ...

Pod voditeljskom palicom naše vjeroučiteljice, Jelke Jukić, u petak, 13. travnja 2018. otputovali smo u Hercegovinu. Naše odredište bili su Međugorje i Mostar.

Uz predviđeni posjet poznatom svetištu i molitvu, poseban dojam na nas učenike ostavio je posjet zajedici za liječenje ovisnika "Cenacolo". Prvotni plan je bio  posjetiti žensku kuću, ali smo spletom okolnosti ipak završili u muškoj.
U zajednici  smo pogledali kratki film o njenom osnivanju, nakon čega su uslijedila svjedočanstva dvojice članova zajednice, Matea i Marka. Priče su im bile slične, pričali su nam kako su došli u doticaj s drogom, naglašavajući razliku u njihovim životima prije i poslije toga.
Drogu su probali u srednjoškolskim danima i to je donijelo strašne promjene u njihovim životima. Mateo je rekao kako je prije toga bio odličan učenik, a onda se njegov pogled na svijet drastično promijenio, koncentracija mu je opala, većina ljudi oko njega u tom periodu života mu je smetala. Njegova vjeroučiteljica primjetila je što se s njim događa i pokušala je razgovarati s njim, ali je on nju mrzio, iako ni sam nije znao zbog čega. Rekao je da je sam odlučio otići na odvikavanje jer je shvatio kako njegov život gubi svaki smisao.
Smatra da veliki utjecaj na njega nije imalo društvo već on sam; kako sam kaže, nikoga prijatelji ne mogu nagovoriti na nešto ako on sam to ne želi. Zadovoljan je svojim napretkom, naglasio nam je da čovjek mora sam sa sobom  rascistiti, odlučiti što stvarno želi u svom životu. Kroz rad,molitvu,zajedničko druženje i djelomično odvajanje od društva, oni svoje probleme rješavaju i otvaraju se jedni prema drugima.
Osim njega, svoju priču ispričao nam je  i Marko; zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika, on je govorio na talijanskom, a Mateo je prevodio. Njihove priče imaju puno toga zajedničkog, ali je ipak svaka od njih donijela poruku za nas koji smo upravo u godinama kada oblikujemo vlastitu osobnost.
Mislim da je većina nas prvi put susrela ljude koji su imali probleme s drogom, a otvoreno govore  o tome.
Gledajući nas u oči,  momci su nam govorili o svim svojim problemima i kako su ih riješili, a ja sam vidio što znači biti hrabar, suočiti se sa svojim slabostima i pogreškama, i još  iskreno ispričati svoje životne priče potpunim strancima.
Svakoga od nas dirnula je njihova priča jer se svatko pronašao barem u jednom malom dijelu nje.
Mislio sam da će mi najbolji dio tog jednodnevnog izleta biti slobodno vrijeme u Mostaru, gdje smo obišli grad i posjetili Stari most, ali je ipak najdublji dojam ostavilo to  svjedočenje.
Dan je bio ispunjen, vrijeme sam proveo s osobama koje dobro poznajem i bilo mi je lijepo, a mislim da su i ostali bili zadovoljni jer je za svakoga bilo ponešto- za vidjeti, upoznati ili uraditi.
Po drugi put sam bio  na toj ekskurziji, ali sam opet spoznao i naučio nešto novo. Svi koji nam se nisu pridružili, propustili su nove spoznaje i ugodno druženje.

Vjekoslav Ćurić, 3.c

Copyright © Srednja mješovita škola "Žepče" 2018. Sva prava pridržana.